Priče sa prljavog mjeseca

subota, 14.04.2007.

Selim se

Da, ljudi, selim se, prilično daleko, no uvijek možete svratiti do Limuna ako me želite vidjeti, ili do

http://dirtymoon.blog.hr/

14.04.2007. u 02:06 • 3 KomentaraPrint#

nedjelja, 08.04.2007.

Smisao postojanja flomastera

Mrzim kad imam previše slobodnog vremena, pa počnem razmišljati (ne, iako mnogi vjeruju da kad ja počnem razmišljati da će nastupiti apokalipsa nije to slučaj) o svijetu oko sebe i iznimno kompliciranim zakonima po kojima funkcionira. Zapravo, najviše me izluđuje ljudska potreba za definiranjem stvari. Zakaj nemremo uzeti neke stvari zdravo za gotovo? Npr. Zakaj je nebo plavo?

Sad bi neki znastvenik rekao da je to zatko kaj je sunce raštrkalo sunčane zrake. Ja kažem da je plavo zato kaj bi žuto bilo previše disko.

Kaj je to flomić? Flomić je pisalo koje služi za bla-bla-bla najčešći kemijski sastav je itd. itd.
Ajmo pogledati kaj flomić nije. Flomić nije knjiga, a sigurno nije ni nebo. Nije niti kit, niti vaza petunija, niti vanzemaljski NLO. Dakle, vidimo da flomić nije više stvari nego što je. Kako onda postoji, kada više stvari nije, nego što je? Naravno, trebate biti dosta labilni da uopće krenete razmišljati o tim stvarima, ili vam treba biti stvarno dosadno; u koju grupu ja pripadam sami odlučite, malo razmislite.

Dakle, ajmo prestati definirati stvari, pustiti malo maštu da radi. A ne da uvijek netko ima spremnu definiciju, čak i za jednu od najkompliciranijih stvari na planetu; za ljubav. Stoljećima je ta ljubav bila predmet pjesama, knjiga, drama, ratova, ma svega. I onda dođe neki genijalac i krene mi definirati ljubav. Pa krene od ljudske psihe, pa do izlučivanja hormona, i uništi smisao ljubavnih pjesama. Dobro, ne uništi, no smanji čar. Čuo sam svakakve definicije, od toga da je ljubav centrifukalna sila, pa do toga da je crvena haljina, i najmanje mi se dojmila, ta znastvena definicija.

Ispričavam se svim onima koji su očekivali normalni uskršnji post, no vidite kaj višak vremena za razmišljanje rade od mene.

Ovih dana sam snio lucidne snove, i bilo mi je jako zabavno letjeti prema rajskim pukotinama, prema prljavom mjesecu. Jedino kaj nisam uspio uhvatiti curu koja je krala zvijezde iznad Utrina. I uglavnom se sjećam svega što sam sanjao, samo mi neki fragmenti snova fale, no namjeravam ih kupiti kod Marilyn Monroe, u njenom dućanu snova, koji je za neinformirane na granici San Tropeza sa Zapruđem.

08.04.2007. u 20:46 • 10 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 26.03.2007.

Istrakon, iliti grad (khm) na kraju svemira

Dakle, plan je bio da sinovi Utrinskog plemena odu u Pazin. I jesmo. Na peronu 502, smo Kuffner, Mislav i ja se ukrcali na bus za Pazin zajedno s još par ljudi (Dany, Taher i ostatak srebrnog zmaja). Da skratim, došli smo tamo u jednom komadu.

Dan prvi

Dakle, došli mi, jelte. U taj takozvani grad. Zaustaviše bus ispred nekog spomendoma partizanskog, tu Istrakon. Nešto najjebenije kaj sam ikad vidio. Toliko more freakova, obućenih u oklope, Star Trek odjela, Jedi odore. I štandovi s + 3 shirtovima i sl. Ma prejebeno. I onda pravac kasarna, tamo naime spavamo. Smjestimo se u nekoj prostoriji bez grijanja, no nema beda. Ionako nismo spavali (sve se svelo na dvosatni pokušaj, te buđenje, i odlazak na kavu). Vraćamo se nazad do spomendoma, i tip iz Tolkien udruge nas žica da odemo na kviz. Pristajemo, dolazimo, 4 protivničke ekipe. Nema šanse, Kuff je sve znao, kao i Miki, a i mali ja je imao svoj doprinos. Pobjeda, nagradice, bla bla. Zatim kartanje, piće u Bri innu. Ma fantastično. Upoznaš toliko freakova da to nije normalno. Skužiš da su to sve normalni ljudi, s kojima se tako normalno može pričati, ma
savršeno. Samo čekamo lov na blago, koji će trajati od ponoći do 3-4.

Lov na blago

Posebna kategorija, zašto? Jer je to bio fijasko, kakvog nema. Inače je svake godine Lov na blago bio rješavanje zagonetki i jurcanje po Pazinu usred noći. Ovaj put je također bilo jurcanja, ali po periferiji tog... grada, te s glupim uređajima tražiti tragove. Naravno, zajebali smo. Kako? Lako.

*Kuff i ja šećemo mostom kad odjednom uhvatim signal i taman krenemo prema tragu (kasnije su nam rekli da smo bili u pravu i da je tamo trag) kad nas odjednom pozove ostatak ekipe da dođemo do njih. Kao, našli oni trag. I dođemo tamo.*

Kuff: Kaj je?

Ja: Ste našli nekaj?

Borna: Da, brzo, tamo na zidu.

I tako pogledamo kaj piše.

''Imaš 30 dana da očistiš ovu zemlju, 30 dana i nijedan više.''

30.12.2006.

Anđelka Ivanić


Nepotrebno je ni reći da to nije bio trag, nego smo uletili u neki seoski spor. No mi to nismo skužili,
te smo cijeli grad (haha) pretražili, da bi u 20 do tri odustali, vratili se nazad.

Voditelj love na blago: ste našli rješenje?

Ja: Jesmo kurac.

Kuff: odustajemo.

Borna: no imamo trag.

*i kažemo mu kaj smo našli*

Voditelj: To nije trag...

*opća provala smijeha, pa psovanje*

Odlazak u Bri inn, pa piva, dve, tri...

I odlazak nazad u kasarnu oko 4, te pokušaj spavanja. Buđenje. Odlazak do kavane, kava, te zujanje po štandovima i opća zajebancija do jedan popodne, tada je počeo LARP. Izbor klase, fighter, rogue/scout ili healer. Rogue. I onda ekipe. I rješavanje questa. Nepotrebno reći da smo se svi udružili, i da smo Ravion (facoooo) i ja radili bolesne one-two puncheve. Ah, savršen je bio dan, te zaokružen kartanjem three dragon ante-a i pivom. Oko ponoći počeli su bendovi, Hakuna Matata je bio zakon, a ovaj drugi katastrofa. I onda odlazak do kasarne, zaključak da nema smisla spavati, i zaključak da bi bilo pametnije odšetati se u 4 ujutro u grad.

Potraga za Kuffovim pljugama i birc onkraj pazinske jame

S prijelaza na treći i četvrti dan. 4 ujutro. Grad (je kurac) spava, jedino biće na ulicama, osim pijandura, je šepava mačka. I tako, nijedna trafika ne radi, a Kuffner treba pljugu, te nas obližnji pijanac (mladi) uputi do birca Kukuriku, preko pazinske jame. Reko dobro, šetnja će nam dobro doći. I dođemo mi do jame, pređemo ju (nismo vidjeli dno jer je bio mrak hvala bogu), te se približimo bircu na kraju jame. A odonda trešte narodnjaci i tehno. Nema vezem brzi ulet, raspitamo se, pljuge na katu.

Kuff: Imate pljuge?

Žena: Da

K: koje?

ž: *mrmlj*

k: kaj?!

*šok i okretanje glava*

ž: bijeli marlboro

kuff: daj

*paljada*

I dolazak nazad, spavanje u spomendomu, zajebacnija s pijanom ekipom iz ognjena mača, spavanje ne stepenicama, piva u Bri innu, nazad u spomendomu, svađa oko oklopa člana ognjenog mača i pazinčana, piva u Bri innu, fajrunt, kava u bircu udlaljenom 5 metara, delirij, zajebancija, bus, doma, san od 15 sati.

To je to ukratko. Likovi koje sam tamo upoznao fakat legende, i definitivno se trebamo opet svi
vidjeti, ili na Istrakonu, LARP-u, čemu god.

Pozdrav, posebni, Ravionu, njegovoj djevojci, članovima Reda Srebrnog Zmaja, članovima reda Ognjenog Mača, organizatorima itd. Istrakon je mrak!

Ok je biti geek i ne spavati 3 dana!

26.03.2007. u 22:15 • 7 KomentaraPrint#

nedjelja, 04.03.2007.

Kako je svijet zapravo nastao, i kakve veze imaju Kleopatra, Roy Keane, Andrei Schevchenko, Berislav, Hitler i bezimeno zlo s tim? I kako se zove otok okovan lancima? Da, ovo je nastavak sage...

Zvonili smo. I netko je provirio kroz mali otvor na vratima, bio te je onaj isti tip koji je stajao na ulazu u toplanu (za one koje su zaboravili zvao se Petar).

''Što ne znate čitati? Piše ne zvoni!'' izderao se on.

''Čuješ li kako nešto puca?'' odgovorim ja.

''Ne.''

''Puca mi k$*#c!'' opsujem ja.

''Pa Sven! Ovo bi trebala biti bajka za djecu.'' upozori me Mislav. Kuffner mi je samo odvalio čvrgetinu.

''Au. No dobro.'' kažem ja. ''Svejedno, moramo ući.''

''Ne.'' kaže Petar te zatvori otvor na vratima i ode.

Kimnuh Kuffneru, i vrata su iduće sekunde izletila iz štoka. Petar poskoči od straha te nas mrko pogleda. Ušavši unutra prvo što smo primjetili bio je zmaj. Ogromni crveni zmaj, visok negdje 20 metara, dug isto toliko. To nas je natjeralo da razmislimo.

''Ajde mali, požderi ih.'' kaže Petar.

Zmaj se nagnu naprijed te riknu, ili urliknu, kaj god. Smrdilo mu je iz usta. Jan je napravio zgroženu facu te mu ubacio Winterfresh žvake u usta. Zmaj nas zbunjeno pogleda, no svejedno stane žvakati.

''Er, mali, skuri ih.''

Zmaj se pribere, te stane, otovori usta i pokuša izrigati vatru, no jedino kaj je izašlo je vodena parica, Winterfresh žvake su ga trenutno onemogućile da bljuje vatru.

''Brutaliziraj ih onda!'' izdere se Petar.

No prije nego što je uopće prešao u napad ja sam izvadio van sočnu kost i bacio je daleko daleko iza. Zmaj je milo (kolko-tolko) potrčao za njom. Nonšalantno smo prošli pokraj zbunjenog Petra, te došli do ogromnih drvenih vrata. Ovaj smo put kucali.

Otvorila su se sama od sebe, i ušli smo u tu ogromnu prostoriju. Imala je jedan stakleni ovalni stol u sredini, te se sastojala od tri broda (1:2), a stupovi (jonski) su pridržavali strop. Unutra nas je već nekolicina ljudi (i jedna panda) čekala. Vrata su se zatvorila za nama.

''Ah, dobrodošli, znali smo da ćete se snaći.'' progovorio je jedan od ljudi. Imao je plemićko odjelo iz vikorijanskog doba te mu je lice (osim bradice) krasio monokl. Bio je prilično visok i vitak, a srednje duga kosa mu je bila ravna i crna, a dva indigo oko imala su neki dječji sjaj u njima.

''Iako sam mislio da će biti samo jedan.'' kaže drugi. Čekaj. Znao sam njega od nekud. Pa to je bio Christopher Lambert, obučen u Connora McLeoda. Janu je otpala vilica.

''Daj izađi iz tog filma druže.'' odgovori treći. Imao je sovjetsko časničko odjelo, i njegovo sam lice od nekuda znao. Gagarin.

''Mene već znate.'' rekao je Bob sa smješkom na licu.

''Corto Maltese, na stojim vam na raspolaganju.'' čeljust mi je dotakla pod. Corto Maltese, u svojem kaputu, sa mornarskom kapom te nekom cigaretom u ustima.

''A vjerujem da i o meni znate.'' rekla je panda, imala je mlijeko u očima.

''A mene boga mi znate.'' rekao je Djed Mraz, imao je povez na oku.

''Što ostavlja samo mene. Iako me znate.'' rekao je gospodin u plemićkoj odori.

''Poštar lakog sna.'' rekao sam.

On je samo kimnuo.

''Zašto nas zovete? Naše kraljevstvo je pod napadom, nemamo vremena sad.'' živčano će Kuffner.

''Razumijem, ovo neće trajati dugo.'' kaže Poštar i pucnu se prstima.

Obuzela nas je tama, i pali smo. Klizili smo iz tobogan od polarnog svijetla, te smo se odjednom našli ponovno u svemiru, lebdeći. Janu, Mislavu i Kuffneru je to bilo pomalo čudno, no kako sam ja učestalo surfao po zračnim strujama brzo sam se navikao. Svemir je bio samo jedna velika praznina puna zvijezdi koje su blještale svim bojama i zvijezdanog praha koji je činio svemirske puteve.

Osim toga, prostor je ispunjavala praznina.

Ispod sebe smo ugledali jednu veliku plavu pikulu, to je bio planet Zemlja, naš planet. I vidjeli smo Gagarinov leteći stroj kako nam se približava, a iza njih bio je Poštar na srebrnoj surferskoj dasci. Ostatak ekipe bio je u Gagarinovom letećem stroju, osim pande koja se motala oko Poštara.

''Dobro je, tu ste.'' počne Poštar. Pucne prstima i svaki od nas također dobije srebrne surferske daske.

''Gdje smo to?'' upita Jan.

''U svemiru.'' odgovori Poštar.

''To znamo.'' kaže Kuffner. ''No kako smo se odjednom tu našli? Osim što imaš opake kozmičke moći.''

''Napravio sam mali prorez u vremenu, ovo je početak postojanja ove galaksije kao takve. ''

''Kako je svijet uopće nastao, i zašto smo mi tu?'' upita Mislav

''Od komzičkih sila je nastao. Odjednom se nakupilo toliko kozmičke sile da je nastalo Postojanje. Od Postojanja je nastalo vrijeme, i tako su se pojavile tvijezde, galaksije, planeti, supernove. Sve. Tako je nastao prvi entitet. Kozmički sudac.''

''Kakav entitet?'' zapitah ga ja.

''Entitet koji je u stanju upravljati kozmičim silama, te stvarati, upravljati vremenom. Kako mu je bilo dosadno samome, odlučio je stvoriti život. I tako se na planetima počelo razvijati nešto sasvim novo. No nije mogao nadzirati sve te stvari od jednom, i tako je nastale moja vrsta, Poštari lakog sna.''

''Od kud vam to ime?'' zapita ga Kuff.

''I od kud Greineru to?'' nastavih ja.

''Zar je Greiner Poštar?'' nastavi Jan.

Panda odmahne glavom.

''Ne, to smo mi ukrali od Greinera. Nismo imali to ime sve do prije 23 godina. Nije nam trebalo. No dalje s pričom. Tako su nastali Poštari, čuvari galaksija, i Kozmički se sudac povukao.No, kako su Poštari bili podložni emocijama, nisu bili idealni čuvari galaksija. Barem ne jedan, iliti jedna.''

''Zašto ima filing da ovo sve vodi razlogo zakaj su nas odabrali?'' pitam ja

''Jer vodi.'' hladno će Kuffner.

Panda klimne.

''Jedan je poštar imao više ambicija. Zvala se, Vesna. I kako bi osvojila svoju galaksiju, tj. vašu galaksiju, Mliječnu Stazu, poslala je svog avatara na najaktivniji planet, Zemlju.''

''Svog avatara?'' Jan će zbunjeno.

Kuffneru se oči rašire, znao je taj mit.

''Kleopatra.'' kaže on.

''Da, Kleopatra.'' kaže Poštar.

Panda klimne opet.

Poštar se nakašlje i nastavi pričati crkvenim glasom.''U to vrijeme ode Hitler u Irsku, tamo si sagradi vilkendicu.''

Cijeli intergalaktički sud odgovori u zboru. ''Amen.''

''Tada se probudi Roy Keane u Irskoj, prikuje ga lancima za Englesku.''

''Amen.''

''Tada Kleopatra okupi Norvežane, i s njima osvoji Europu, nazove je Slovenija.''

''Amen.''

''Na stadion-otoku Marksimiru bijaše mag Berislav, otkrije tajnu prizivanja bezimenog zla koje ima samo prezime, te umre tren prije nego ga izgovori.''

''A-''

''Još jednom recite 'Amen', i neće biti lijepo.''odsjeće ih Kuffner.

Poštar se nakašlje i nastavi''Na čelu naroda Kurda, pojavi se Schevchenko, krene u protunapad protiv Kleoptare, Roy Keane i bušmani mu se pridruže.''

Svi šute, nema 'Amen'.

''Skoro pobijediše Kleopatru, no ona kaže 'aaaahaaaa', te prizove Zahoviča.''

''Uuuuuffff.'' kaže Miki.

''No Keane i Schevchenko ga pobjediše na penale, i svijet opet biješe normalan.''

''Što je bilo nakon Kleopatrina poraza?'' upitah ga ja.

''Kozmičke sile stvorile su nadziratelje Poštara, pande. I tako ja ovo panda tu, koju sad vidite izazvala Vesnu na igru: ''Čovječe ne ljuti se'', i pobijedile je, raštrkavši je po zemlji. No Vesna ne miruje, te uništava san o arkadijskoj zemlji. ''

''Pa zašto jednostavno ne nađete djeliće i sve ih uništite?'' zapita Jan.

''Jer je NETKO-'' kaže Poštar pogledavši pandu.''-zaboravio gdje su djelići.''

Panda slegne ramenima.

Udarismo se svi dlanom po čelu.

''Dakle, da pogodim. Mi ih moramo naći i uništiti?'' iziritirano zapitam.

''Ne. Morate ih naći, te zaljepiti sve djeliće. Onda se obračunati s Vesnom te je uništiti.'' Poštar mi odgovori.

''Ok, imate ideju gdje da počnemo?'' zapita Mislav.

''Ne.'' kaže Poštar i pucne prstima, našli smo se ponovno u toplani, pardon, sjedištu intergalaktičkog suda. Još uvijek smo imali surferske daske. Bili smo u čekaonici, a Poštar nas je gledao.

''Još jedna stvar. Svako od vas mora dobiti oružje dostojno zaposlenika intergalaktičkog suda'' kaže Poštar te priđe Janu. U rukama mu se stvori set od dva povezana bubnja za zavezati oko pasa, te set lijepih bubnjarskih palica. Preda mu ih.

''To su Raijinovi bubnjevi, s njima možeš svakakva čuda napraviti. A ovo-'' kaže i o rukama mu se pojavi predivni odachi mač u koricama.''- je nebeski odachi.''

Janu odpadne vilica, a Poštar nastavi dalje. Dođe do Mislava te mu se u rukama pojavi veliki čarobnjački štap.

''Ovo je pripadalo Gandalfu. S tim dobivaš i velik dio njegovih moći. Iskoristi ih mudro.''

Mislavu odpadne vilica, a Poštar nastavi dalje. Došašvši do Kuffnera u rukama mu se pojavi ogromni malj dostojan drevnih i zaboravljenih bogova.

''Ovo je Mjölnir, Thorov malj. Kako se Thor u zadnje vrijeme više bavi utrkama kočija protiv Sv. Jakova, neće mu trebati. S time dobivaš fragment njegove snage.''

Kuffneru odpadne vilica, te Poštar dođe do mene. U rukama mu se pojavi predivni mač, preda mi ga.

''Arkadijska oštirca, čije sječivo može proći kroz sve. Znaš za što si sposoban.'' kaže on te prođe pokraj nas. ''Vrata su vam tamo. ''

Nekoliko smo sekundi stajali u nevjerici a onda smo izašli van.

''Kaj sad?'' zapita Jan.

''Idemo u bitku!'' Kuffner kaže te krene žustro naprijed.

''Ček-ček. Ne može tako. Nemre Bisso sam probuditi Mišljenovića. Vi odite, a ja ću pomoći Bissi.'' kažem ja.

Kuffner klimne, te uskočivši na sanjke njih troje krenuše. Ja sam se popeo na svoju surfersku dasku te zajahao zračne struje, uhvatio dobre valove, te krenuo prema Mišljenovićevom prebivalištu.

04.03.2007. u 14:53 • 15 KomentaraPrint#

četvrtak, 22.02.2007.

Arkadijski parobrod šljaka ljudi moji!

Još jedan post u kojem budem lamentirao o živtonim nedaćama jednog prosječnog novozagrebačkog teenagera, koji pokušava razbiti mrežu monotonije svojom arkadijskom letjelicom (koja usput izgleda kao riječni parobrod kojeg pokreće polarno svjetlo, te ostavlja čudni, mutni srebrenkasti trag iza sebe) i spriječiti krivolovce na zvijezde? Apsolutno da.

Jebiga, o čemu drugom može jedan mladi i perspektivni pripadnik utrinskog plemena pisati? Sigurno neću o svojem provodu na koncertu Pipsa (koji je bio prejeben, maestralan te nadasve, čak štoviše predivan) jer o tome možete pročitati na velikom mnoštvu blogova. O tome kako je bilo također svjedoči exploziv (ljudi kažu da su me vidili kako se razbacujem u prvom redu). I sigurno neću pisati o Banovom tulumu, niti školi. Možda o Ligi Prvaka? Liverpool je pobijedio Barcu. Ne? Ne zanima vas? E pa žao mi je. Ponestaje mi ideja. A saga je još u pripremi, kao i gomila drugih projekata.

Nego, da, ponovno se posvađah s jednom curom, a s Anom prekinuh, i ne, neću reći tko je s kim prekinuo, a ni zašto, oni koji to moraju znati, saznat će. No nije me ništa od toga bacilo u bed, niti hoće. Što su moji problemi naspram zbivanja u kozmosu? I hoću li ja ikada dobiti Gagarinov orden, kao Matea Jocić? Ne. Jer ja sam tek astronaut-pripravnik, no s vremenom ću i ja skupiti posadu, te sa svojim šatlom (neće biti arkadijski) kročiti tamo gdje ni jedan astronaut nije kročio!

Čitam novine i ne vjerujem. Pod novine, mislim ona nakupina papria sa slovima na sebi, ono kaj zovemo Jutarnji list. A razlog nevjerice? Medijski pokrovitelji koncerta u Boogaloo-u, nisu ni kurcem pomaknuli da napišu nekaj o njemu. To je, ljudi moji, jadno. Mislim, svaki put kad Hladno Pivo napravi i najmanji gig osvane tekst prek pola stranice. A kada bend poput Pipsa, najkvalitetnijeg domaćeg benda napravi koncert i pol, ništa. Već netko mora ispljunuti svoje pare da osvane u OGLASIMA. No barem preko dvije stranice. Žao mi je samo kaj nisu popljuvali Dragaša (nije on skroz kriv) u tekstu.

Vidi se kako u nedostatku teme za pisanje ipak pišem o subotnjem spektaklu u Boogaloo-u. Album tek u studenom, no isplati se čekati. Jer nove stvari koje sam čuo su apsolutno... ZARAZNE! Prokleti bili. Odaziv publike je bio fantastičan, a Ivaniš je bio u elementu, kao i ostatak benda. Ma Šinec rulz. I da, biti u prvom redu na Pips koncertu je naporno. Ne bi vjerovali koliko ženskica se želi ugurati ispred vas sa svojim debelim dupetima, i 'pjevati' Narko. Hvala debeloj flundri koja se uguzila ispred nas i pokvarila sam početak Narka, sve dok joj Dora nije zaprijetila de će je opizditi štakom po pixi!

*Gandalf uletava u scenu vičući : 'Fafaj!', te me udara štapom po pixi.*

Serbus.


teroristi plaču

o bejbi bejbi čemu plač
ja svud te nosim u mislima
i ne znam u čemu je frka sad
kad znaš da moram astronautima
ministarstvo za ljubavni jad
dalo nam je mali job
tad i tad dečki tad i tad
ali kad se tebi vratim ja
vjeruj
sve je zauvijek gotovo
sve je
zauvijek
sve je
oooo
divovski kompjuteri
uuuu
vasceloj galaksiji
pred nama su nemoćni
pljačkaši bez skrupula
kidnapirali su obližnji asteroid
žene djeca i nejačad
sad su ostali bez ljubavi
ljubavi
ali tada ja sa svojim najbližim suradnicima
pokušavam spriječiti teror
masakr
teror
nemam komfor
da sjednem u naslonjač
i s tobom gledam televizor
televizorske serije
mičem noge
gore dolje
oooo
divovski kompjuteri
pooooo
prilično su sigurni
daaaaaa
u vasceloj galaksiji
nitko se ne ljubi
kao ja i ti
teroristi plaču
teroristi
puno više od žena
ali ako im staviš u čeoni režanj
implantate
ione protone i neutrone
možeš očekivati rezultate
iznad svih očekivanja
orbitalnih zbivanja
oooo
divovski kompjuteri
pooooo
prilično su sigurni
daaaaaa
u vasceloj galaksiji
nitko se ne ljubi
kao ja i ti

22.02.2007. u 20:33 • 12 KomentaraPrint#

nedjelja, 11.02.2007.

Grimizni bombarderi i pepermint pop

Ne, ovo nije nastavak sage, malo pauziram, radim na drugim stvarima. No da, sve je ok, još uvijek sam živ, i još uvijek sam pojam za :''Ne-drag dečko'' na ovom nadasve čudnom planetu, gdje je pravi vladar gravitacija. Uvjeren sam da je bog ustao na lijevu nogu na dan kada je odlučio stvoriti mene, jer mi se sve nekako čini da je moj život sve samo ne tipičan. Mislim, nije da se žalim, no zbilja mi se čudne stvari događaju. Nego, mjesec dana s Anom. Jako neobičnih mjesec dana, a poklon koji sam dobio je bio...wow. Jednostavno, cura me sve više i više iznenađuje.

If you love her, then tell her you love her and
You could be kissing her soon
If you need her, oh, tell her you need her and
You won't be missing her soon
Oh, but for a love to be true
It must come from her too

Peter Doherty; What Katy did next


Ah, još tjedan dana do Pipsa u Boogaloo-u. Plakati su posvuda, najave na internetu i radiu, interview-i u novinama. Mislim da je to njihov sretan prostor, jer su prije kojih 10 godina u OTV domu napravili jedan od boljih koncerta, ne znam ja, tako kaže moj stari (osim jednog detalja kojeg ćemo izostaviti). Željno iščekujem novi album, jer stvari koje sam dosad čuo zvuče, pa, blago rečeno, pre-dobro. No da, nekak je sve više Pipsa u medijima, i zbog tog mi je iznimno drago. Bend koji je na ovim prostorima tako zanemaren, no zapravo, drago mi je što nije bend koji bi cijela Hrvatska slušala. Jer imaju status benda koji se ne prodaje za pare, ne izigravaju seoske lole.

'cause if I beg steal or borrow
Just to hold on tighter
To all the sorrow
Tries to chaw
But if I change my tune
Maybe well I won't be bound to

A world where rats turns in to stars
What a life on mars!
I can wait until tomorrow
I've already been
And I've already seen
All the sorrow that's in store

Peter Doherty; Beg, Steal or borrow


Hrvatska, Sargaško more za umjetnike. Zvuči kao dobra reklama za neku turističku agenciju. Naime. Naime, što želim reći s time? Ma, ne da mi se, konstantno pljujem po našem društvu, školstvu, čemu god. No mogli ste do sada shvatiti da mi to sve ide na kurac. Nema tu mogućnosti da se umjetnički izraziš malo drugačije a da se ne podvrgneš ruglu. Vrlo nezahvalna zemlja.

11.02.2007. u 20:46 • 21 KomentaraPrint#

utorak, 30.01.2007.

Naša Priča

I mislim da se prašina napokon slegla, i da je naša priča dobila završetak 1. djela knjige. 2. dio započinje, i nazire se svjetlija budućnost. No da ne serem previše, ovaj post ovdje stoji kao isprika.

Kao isprika Janu i Kuffu, jer sam im dizao tlak svojim ničim izazvanim kretenskim ponašanjem. Ničim izazvanim prema njima, no oni znaju kaj se meni tih dana događalo. I mislim da će mi biti u stanju opostiti.

Mislav, mi smo kao prst i nokat. I da, bio sam gad, no danas, nekaj se dogodilo, i znaš kaj? Nemam potrebu više za štitom i tim kretenskim obrambenim mehanizmom. I znaš kaj, sretan sam kaj te imam. Ne želim ni pomisliti kaj bi drugi napravili na tvom mjestu. Ovo je samo početak, nadam se. Iskreno se nadam.

Neću više filozofirati. Smo ću reći, burazeri, volim vas, i to je to.

Kuffner, 29.6.2006. , dan kad smo rekli da ostajemo frendovi bez obzira na sve.

Jan, bez obzira na razlike, i bez obzira na to kaj si narcisoidan ;) , mislim da se jako dobro slažemo, i da imamo više toga slično nego kaj se čini.

Miki, za tebe nemam riječi, osim možda: ''Hvala kaj postojiš burke.''

30.01.2007. u 22:12 • 9 KomentaraPrint#

petak, 19.01.2007.

Božićna bajka, dio četvrti, iliti završetak Božićne bajke i početak nove ere za intergalaktički sud, te zašto uopće panda ima mlijeko u očima, i tko je taj plavi mladić koji se hrabro bori sa hordom balroga?

I naravno, Mislav nam je sve ispričao. Kako je pobjedio Čumija (izostavio je dio da se Čumandra sam povukao), i kako on sada može prizvati pandu s mlijekom u očima (to je zapravo samo avatar). Ugrabili smo nekaj malo polarnog svjetla i spremili ga u staklenke (Mislav ih je stvorio).

''I da, rekao mi je da ti dam ovo.'' kaže Mislav i preda mi Nun-Čake.

''Kaj će mi te Nun-Čake?'' čim sam ih primio u ruku obasjala me neke svjetlost. I Nun-Čake su isparile, a ja sam se osjećao drukčije. Nekako, prosvjetljenije.

Kuff i Miki su me zbunjeno gledali, a ja sam kojih tridesetak sekundi stajao i buljio u prazninu. Glas mi se obraćao. Pričao u intergalaktičkom sudu, Vesni, propasti svijeta, te obećanoj zemlji - Arkadiji.

''Sven, si ok?'' zapita me Kuffner.

''Arkadija?'' odgovorim.

''Molim?'' kaže Mislav.

''Ma Dinamo, Zagreb.'' kažem. ''Idemo dalje. Pravac Utrine.''

Panda je klimnula, i tako smo uhvatili dobre valove, i plovili prema Utrinama. Bili smo uspjeli. Dokazali smo se. Sada smo punopravni Utrinjski ratnici.

Negdje rano ujutro bili smo iznad Češke, te smo začuli zvuk borbe. Pogledali smo dolje te ugledali viskog plavokosog mladića kako sa bubnjevima odbija navalu balroga. Njih 15-ak. 20-ak metara od njih bila je jedna drvena krčma. Svojim drum sollim stvarao je sonične valove kojima je odbijao balroge. No tako nije mogao zauvijek. Kuffner i ja smo se pogledali te smo znali što nam je činti. Predao sam Mislavu uzde i rekao mu da nam daje potporu iz zraka. Klimnuo je, a Kuffner i ja smo iskočili na Balroge dok smo letili iznad njih. Isukao sam mač u zraku te zamahnuo udarivši ga nasred lubanje. Mač je prošao kroz oklop i rasjekao mu glavu, a balrog je pao - mrtav. Kuff je bio jednako uspješan, te je svojem zdrobio glavu pomoću svog malja. Miki je preletio iznad njih te je jednog zaledio s novodobivenim moćima. Plavokosi mladić je onda poslao jedan zvučni val koji je jednom balrogu skroz izgasio plamen, i praktički ga uništio. Ovo je već bila rješena stvar.

Balrozi su nas začuđeno pogledali, no mi nismo stajali. Kuffner je udario maljem u zemlju te poslao udarni val, uništivši dvojicu. Mislav je stovrio manji tornado koji je ponio još dvojicu. Bubnar je nastavio solirati te zvučnim valovima ugasio plamen života još dvojici. Ja sam ponovno čuo taj strani glas u glavi. Govorio je o mojoj skrivenoj snazi. Odjednom sam letio od jednog do drugog balroga velikom brzinom i sjekao ih. Pala su četvorica, zadnji se dao u bijeg, no bubnjar ga je dokrajčio jednim preciznim udarnim valom. Kuffner je pohvalio moj potez, a meni niš nije bilo jasno. Okrenuli smo se i došetali do plavohana, ispružio se preko bubnjeva, Mislav je sletio iza nas.

''Zahvaljujem na pomoći.'' kaže bubnjar te zamahne svojom dugom plavom kosom.

''Nema na čemu buraz.'' kažem ja.

''Da, no samo nam reci, od kud balrozi usred bijela dana?'' zapita Kuffner.

''Oklada.'' mirno odgovori bubnjar.

''Oklada?'' ponovim tupo.

''Nismo se ni pošteno predstavili.'' upadne Mislav u razgovor. ''Ja sam Mislav, drago mi je.''

''Jan, najjači bubnjar u galaksiji.''

''Ali ne u kozmosu. Ja sam Matija, zovi me Kuffner, kao i svi.''

''Kakav ti je to nadimak?'' Jan će.

''To mu je prezime. Inače, ja sam Sven.''

''Od kud ste vi?'' zapita nas.

''Utrina.'' jednoglasno kazasmo.

''A ti? I koji kurac radiš u Češkoj? I kakva je to oklada bila?'' pita Kuff.

''Ma čekajte, ajmo prvo do moje pivnice, pa ćemo fino k'o ljudi popričati.''

Jan pljesne rukama te se bubjevi pretvore u samo jedan manji ratni bubanj.
I tako smo se našli u toj prelijepoj drvenoj pivnici, ova nije bila takav špajzl. Naručili smo pive, i dobili ih. Jan nam je ispričao kako su Balrozi došli u gostionicu i izazvali ga na natjecanju u ispajanju pive. I kako su izgubili, razljutili su se i počeli razbijati uokolo. Čak nisu ni oplatili dug.

''Pih. Nikad ne vjeruj Morgothovim slugama.'' kažem ja.

''Inače? Kaj radiš u životu?'' zapita ga Mislav.

''Pijem i točim pivu, bubnjam, te uništavam sile zla. Također sam član Christopher Lambert fan cluba, a u slobodno vrijeme ispralvljam netočne navode o Noldorima na wikipedi-i.''

''Zvuči zanimljivo.'' kaže Kuffner.

''A vi?''

''Pa, mi uglavnom šoramo sile zla. Mislav u slobodno vrijeme skuplja markice i maramice, Kuff smišlja nove načine za mučenje a ja surfam.'' odgovorim mu.

''U Utrinama imate plaže?'' zbunjeno će Jan.

''Ma ne. Surfa zračnim strujama.'' odgovori Mislav.

''Ne pitaj.'' dovrši misao Kuffner.

I tako nas je Jan pitao može li nam se pridružiti. Nismo imali ništa protiv, a imali smo puno toga za. Tako da smo uskočili na sanjke i krenuli dalje.

Jan je sjedio naprijed, do mene, a Kuffner i Mislav su iza igrali Čovječe ne ljuti se (i povremeno se moglo čuti Mislava kako se žali da Kuffner vara), a ja sam naravno, vozio.

''Sven, mogu li ove sanjke brže?'' upita me Jan.

''Ne znam. Nisam probao.''

''Pa probaj.'' nastavi on.

Slegnuh ramenima i zamolim pandu da idemo brže. Ona klimne, pa smo se odjednom našli kako jurimo nebeskim strujama, iznad oblaka. Anđeli (koji su se grudali) su nas psovali i izmicalio se sanjkama. Popeli smo se visoko, onkraj stratosfere. No panda je išla više, i više, dok se nismo našli u svemiru, gledajući planet ispod nas.

''Kako možemo disati?'' zapita Kuffner.

Svi smo istovremeno čuli glas.

''Ne brinite se. Panda vas čuva svojim moćima, kao i čarolija sanjki. Ništa vam se neće dogoditi.''

Gledali smo oko sebe. Zvijezde su se gasile i palile, kao svjetla semafora. Ugledali smo mjesec iza nas. Površina mu je bila glatka, bez ikakvih kratera. Anđeli su letili oko nas, plešući. Jurij Gagarin proletio je ispod nas u svojem nebeskom vozilu.

''Tko si ti?'' upitam ga ja.

Jasno sam mogao vidjeti Zagreb ispod nas. Veliki bijeli grad na sivoj rijeci. I vidio sam Utrine. Jedini kvart koji se vidi iz svemira.

''Poštar. Poštar lakog sna.'' kaže glas.

Odjednom smo pojurili prema gore, a planet nam se užasno približavao, ili mi njemu? Ma sve je relativno. Europa. Hrvatska. Zagreb. Novi zagreb. Utrine. Prolazili smo kroz oblake (anđeli su nas ponovno psovali i izmicali nam se). Neboderi su nam bili sve bliže i bliže. No odjednom nas je panda povukla sjeverno. Sve dok nismo došli do istočne toplane. Sjedišta intergalaktičkog suda. Dimnjak je izgledao kao slonova surla koja je ispuštala dim. Mislav i Jan su bili skorz blijedi, a Kuff i ja smo htjeli to još jednom ponoviti. Ovi su nas začuđeni pogledali, i pokušali iskočiti sa sanjki. Bili su prespori. Nakon jedno pet luzdizanja i spuštanja ono dvoje su bili zeleni pa samo odlučili prestati. Njih dvoje su počeli ljubiti majčicu zemlju dok smo Kuff i ja krenuli prema toplani. Mislav i Jan su nas brzo sustigli.

Na ulazu je bio neki recepcionar (zvao se Petar, imao je 2012 godina, volio je filmove s Gretom Garbo, a nova strast mu je postala igranje Call of Duty-a), te nas je pitao što ovdje tražimo. Pokazali smo mu vizitku, on se nasmješi i povuče uže koje je visilo kraj njega. Trenutak kasnije se zemlja ispod nas otvorila a mi smo propali. Pali smo na neki tobogan i klizili prema dolje. Nismo vrištali (nakon vožnje svemirom sve vam izgleda bezopasno). Izletili smo u neki mračni hodnik. Od gomile žarulja samo je jedna gorila. Sve me zapravo podsjećalo na čekaonicu kod doktora, čak i one odvratne stolice.

''Pitao sam se kad će te doći.'' čuli smo glas.

Pogledali smo prema gore te ugledali gorostasa od čovjeka. Bio je širok poput grizlija, nešto niži od dva metra, a kose nije gotovo ni imao (famozna nulerica), na licu mu je bio luđački osmijeh. To je Bisso, šef TUP-a (Tajne Policije Utrina), a i zaposlenik intergalaktičkog suda, to nismo znali. Ustavši te očistivši prašinu sa sebe smo se malo razgledali uokolo. Bila su samo jedna vrata.

''Kaj TI tu radiš?'' zapita ga Kuffner.

''Radim.'' odgovori Bisso.

''Za intergalaktički sud? Pa mislio sam da radiš za kraljevstvo.'' nastavim ja.

''Oboje. Inače. Samo sam tu da vam kažem, uđete kroz ona vrata, nemojte se obazirati na zmaja, on je tamo samo da vas uplaši. I da, kraljevsto je u ratu.''

''MOLIM?! Rasparač se napokon usudio napasti?'' glasno ću ja.

''Ne. Rasparač nas je sve pozvao da se ujedinimo. Centar je napao. Travno, Utrine, Dugave, Središće i Zapruđe stoje zajedno.'' nastavi Bisso.

''A Siget, Sopot i Sloboština?'' zapita Mislav.

''Opsadno stanje. Jašemo zajedno.'' Bisso će hladno.

''Što čekamo. Idemo!'' poviče Kuffner i krene tražiti izlaz.

''A-a-a. Vi idete unutra, ovo je mnogo važnije. Ja idem, povjeren mi je važan zadatak.'' Bisso će.

''A to je?'' Kuffner pita.

''Probuditi Čuvara.''

''Mišljenovića?!'' s nevjericom kažem ja.

Bisso je samo kimnuo. Oprostivši se s nama krenuo je niz hodnik i nestao u tami. Okrenuli smo se bili prema Janu. Cijelo vrijeme ja bio tih.

''Ne brini se. Ovi nemaju veze s tobom.'' kaže Kuffner.

''Imaju. Ja znam za invaziju već dugo.'' kaže Jan.

''Nda? Kaj nam onda nisi rekao?'' nastavi Mislav.

''Što mislite zašto sam bježao na sjever, čak u Češku. Nisam se želio boriti na njihovoj strani. No mogu vam pomoći. Znam njihove slabosti.''

''Znamo i mi. Samo treba pokazati zube, i već bježe.'' kažem ja.

Svi smo se složili da Jan nema veze s napadom te smo krenuli prema vratima, na njima je pisalo: ''Kucaj, ne zvoni.''

Zvonili smo.

19.01.2007. u 11:33 • 10 KomentaraPrint#

nedjelja, 14.01.2007.

Božićna bajka, dio treći, iliti, zakaj uopće pišem Božićnu bajku kada je Božić prošao ili će tek doći (ovisno o perspektivi i količini nedopuštenih sredstava u tijelu) ?

''Au, Zahovič.'' jaukne Čumi.

''Zahovič.'' klikne Miki.

''Zahovič!'' veli Zahovič.

''Kako Ti znaš posebnu inkantaciju koju je samo Berislav znao?'' znatiželjno će Čumi.

''Er, pa, jednostavno je znam. Zahovič, nastavi ga bombardirati loptama.''

''Zahovič?'' zbunjeno će fudbaler.

''Da, ti.''

''Ma čuj, nemam ti je vremena za ovo. Nema tu kruha. Dakle. Uzmi ove nun-čake, i daj ih Svenu. I da, evo ti ova roza trzalica, s njom možeš prizvati pandu.'' kaže Čumi.

''Onu s mlijekom u očima?''

''Zahovič.''

''Da, ono Dukatovo mlijeko doduše, no s vremenom bu to postalo pravo seosko mlijeko.''

I tako odoše Čumandra, ostaviviši zbunjenog Mislava.

''Zahovič Zahovič?''

''Daj začepi.'' kaže Mislav i udari troglodita (fudbalera) nun-čakom po glavi.

Za to vrijeme u Laponiji

''Ok, dal' je onaj trol rekao da skrenemo lijevo kod desnog potočića, ili desno kod sjeverne šumice?'' zapitam ja zbunjeno.

''Ne, mislim da je rekao lijevo od istočne šumice?'' odgovara Kuffner.

''No sjajno. A kog ćemo sada pitati za smjer?''

''Ma jebeš, idemo kud nas noge nose.''

''A što ako nas vode na mjesto gdje će nas napadati infernalne čačkalice i gdje će političari imati satove jeftinije od 25000 eura na ruci, i gdje će cajke biti smatrane visokom kulturom?'' panično počnem.

''Mali, ne paničari. Siguran sam da takvo mjesto ne postoji, jer da postoji-''

Naglo smo stali, ispred nas je bio putokaz. Natpisi koji su prikazivali prema naprijed su bili : '' Radionica Djeda Mraza 25468 velikih koraka, 48943 malih koraka, te Dedina Greda 12454 velikih koraka, 23012 malih koraka.''

''-odlično, idemo samo naprijed, još se stignemo odmoriti u Dedinoj Gredi.'' nastavi Kuffner.

Imao sam loš osjećaj, no nakon 16 823 koraka (mi hodamo srednjim koracima) stigosmo u Dedinu Gredu. Jedno idilično selce, rađeno na tipični austrijski način, što nama nije bilo nimalo sumnjivo iako je to Laponija. Ljudi nas nisu čudno gledali, i meni je laknulo. Uđosmo u prvu krčmu, (za znatiželjne, zvala se Prpošni Konjić i konobarica Brunhilda je sisata ex- Valkira) te sjedosmo za šank naručivši dvije pive. Krčmar (ponovno za znatiželjne, zvao se Bob, te je bio član intergalaktičkog suda, epic level rogue je, te je u stanju pretvoriti se u hrpu govana koja vas prate, oružje izbora mu je nun-čaka) nas je pogledao i dao nam dvije kole. Razočarani kaj i ovdje ne daju alkohol sjedosmo i razgledasmo uokolo. Sami klošari. Naravno, uletili smo u najkronerskiji špajzl u kozmosu, gore od cafe bara Utrine (a vjerujte mi, to je teško), i tu nas ljudi nisu baš milo gledali. Dapače, čak štoviše, gledali su nas kao što Sarajlije gledaju čovjeka koji dođe u njihovu ćevapdženicu i naruči banjalučke ćevape. Kuffner se nije obazirao na to, više se bavio sadističkim iživljavanjem nad limunom i gledanjem konobara kao da će ga ubiti.

''Er Kuff?''

''Kae mali?''

''Si primjetio da je : a) glazba stala, b) svi šute i bulje u nas, c) nam se onaj visoki bradati tip približava?''

''Ne.''

''Super.''

''Koji ste vi?'' zapita stasiti bradati tip.

''Ah mi? Mi smo-'' započnem.

''-vaše najgore noćne more. Sad odjebi.'' nastavi Kuffner.

''Imate li kape?'' zapita nas.

''Ne.'' odgovori Kuff zgađeno.

Ovaj ga udari šakom u glavu. Kuffner mirno pobriše krv s usnice te se ustane, i ja za njim. Bob je samo rekao: ''Ne opet, prestar sam za ovo.'' , a ostatak bagre nas je okružio. Bilo ih je 30-ak, na nas dvoje, tako nepošteno... za seljane. Tri minute kasnije sjedili smo ponovno uza šank i pričali s Bobom, koji nas je pohvalio (naime, nijedna stolica, stol, ni čaša nije bila razbijena) te nam dao vizitku na kojoj je pisalo :''Intergalaktički sud, Zagrebačka Toplana (istočna). Broj telefona : 01/ 3247 – 658.'' , te nam je rekao da mu se javimo i da će nam dati članske iskaznice.

''Ček, nazovemo vas, i postanemo članovi intergalaktičkog suda?'' zapitam ga ja.

''Pa uglavnom to ne radimo, no osjećam potencijal u vama. Čim ste uopće došli ovdje a da vas einherjari ne izmasakriraju. To ne rade samo onima kojih se boje. A boje se onih –'' priča Bob.

''Ma dobro-dobro. A kaj još trebamo napraviti da postanemo članovi?'' prekida Kuff.

''Pa, proći test, a taj je za svakog dugačiji. I nećete biti članovi, već naši zaposlenici.''

''I ako uspijemo? Kaj onda?'' znatiželjan sam bio.

''Dobijete članske iskaznice, te nam se pridružite u štićenju kozmosa.''

''Od čega?'' zapita Kuffner.

''Nije sigurno o tome pričati ovdje.''

Oprostili smo se od Boba te krenuli dalje. Noć je bila pala, no naša osjetila nisu zatupila, ni slučajno. Snijeg je i dalje neumorno padao, a vjetar je činio stvari još gorim. No nismo posustajali, nastavili smo hodati, te smo za pola sata stigli do brda koje je nadgledalo jedan drveni kompleks. To je bilo to. Radionica debelog crvenog bradonje. Ček. Nije debeo i crven. Da. Ovo je moja saga. Jebeš ti coca-colu, moj Djed Mraz će biti... Obućen u zeleno sa smeđim kožnim oklopom. Imao je štap čarobnjački (onaj veliki) te dugu, gustu svjetlo smeđu bradu. Imao je dugi zeleni mantil, te mu je falilo jedno oko. E da, to je moj Djed Mraz.

Cijeli kompleks su šitili vilenjaci (oni mali), također obučeni u zeleno. I nije bilo nikakve šanse da se provućemo. Medo (inače običan, malo veći polarni medvjed koji je mogao pričati) je prčkao nešto oko jednog stroja. Kuff i ja smo kleknuli i razgledavali situaciju, ne, nema šanse da uletimo.

''I kaj sad?'' pita on mene.

''Ček, ček. Pa ti bi trebao znati.''

''Ti si jebeni princ.''

''Ok, imam ideju.''

''Da?''

''Čekamo.''

''No sjajno.''

Odjednom se čuo prasak, te smo vidjeli Medu kako leži na podu a kako polarna svjetlost curi iz stroja na sve strane. Kuff i ja smo se pogledali i pojurili naprijed. Svi su bili zaposleni oko stroja za polarnu svjetlost, i tako smo neometano ušli u radionicu. Sve je mirišalo na cimet i kuhano vino, kao da sam ponovno uletio na neki kičasti adventski sajam. Šuljali smo se uokolo, te smo došli do štale. Tu bi trebale biti sanjke. Ušuljavši se unutra (usput smo bili sredili par vilenjaka) vidjesmo sanjke i sve one glupe sobove(zajedno s gro poklona u velikoj smeđoj vreći) , a do njih je bio bijeli konj sa osam nogu.

''Sleipnir.'' kažem.

''Odinov konj.'' potvrdi Kuffner.

Bili bismo i dalje blejali u njega, no začuli smo glasove iza sebe. Kuffner me gurnuo u sanjke te s maljem napravio rupu u zidu, dovoljno veliku da izletimo van. Uskočio je u sanjke te mi dao uzde.

''Ali ne znam voziti!''žalio sam se.

''Krajnje je vrijeme da naučiš.''

I tako sam potjerao sobove naprijed. Izletjevši van usmjerio sam ih prema gore. Letjeli smo, noćnim Laponijskim nebom ispunjenim polarnim svjetlom. Sve se činilo kao san. A onda nas je prasak vratio u stvarnost. Naime, tu su vilenjaci pucali iz puškarnice, no uskoro smo im bili izvan dometa. No Djed Mraz je imao druge planove. Rekao sam Kuffneru da pogleda ima li kakve potjere dok sam ja usmjerio sanjke nazad prema Utrinama.

''Mali?''

''Kaj?''

''Nećeš mi vjerovati, no starček se ne da. Jaše za nama, na Sleipniru.''

''Na Sleipniru? Pa mislio sam da samo Odin može letjeti na Sleipniru.''

''I to ti govori...''

''Bradonja je Odin. Ooooodlično. Imamo gnjevnog boga za leđima.''

''A ja imam ideju.''

''A da?''

''Prije toga, vuci lijevo, ne pitaj.''

Slegnuo sam ramenima i povukao uzde ulijevo. Sobovi su reagirali i skrenuli (zajedno sa sanjkama jelte) u lijevo, te nas je jedna ledena lopta energije fulala za centimetar.

''Dobro ti to ide mali.''

''Hvala, dakle. Plan?''

''Posudi mi mač.''

Dobacio sam mu mač, a on je na vreći napravio veliki prorez, tako da su pokloni počeli ispadati, letivši prema djedu, a tako smo bili lakši, ergo, brži. Djedica nija mogao kroz oluju poklona ići jednakom brzinom pa je stao. Mislili smo da je gotovo. No odjednom smo hzačuli zvuk roga, i sobovi su podivljali,a sanjke su se počele divlje tresti.

''Sranjeeeeee!'' viknuh ja.

''Reži uzde!''

''Pa da se stropoštamo?!''

''Reži!''

Dobacio mi je mač i ja sam odrezao uzde. Sobovi su odjurili nazad prema djedici, a mi smo počeli padati jelte.

''Sjajno.Baš sjajno.''

''Ne paničari, ova priča ima happy end, sjećaš se?''

''Da, ali za koga Kuffner?''

U tom trenutku vidio sam siluetu koja je jahala na pandi? Silueta je vitlala laso i bacila ga oko sanjki. Nismo više padali. Uskočio je na sanjke.

''Mislav?'' začuđeno će Kuffner.

''Ne, zubić vila.'' veselo će Mislav.

Sport

Utrnijska grahometna ekipa i dalje vodi tri boda ispred Zapruđanaca. Središćanci su dobili Travno u sudačkoj nadoknadi i tako osigurali plasman među prva tri. Ostaja samo pitanje. Utrine, ili Zapruđe?

14.01.2007. u 22:13 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.01.2007.

Božična bajka za djecu, dio drugi, iliti, kako je Mislav prizvao bezimeno zlo koje ima samo prezime, i zašto (kako) Sava završava u Laponiji?

''Šit...'' kazasmo nas troje.

''Pa bok mali, kak ti je stari?''zapita on mene

''Ej čuj, ovo bi trebala biti jedna napeta saga, moj ep, moja sunčana strana radijatora, dakle ne smiješ me zapitkivati o mom starom. Kako će me djeca ozbiljno shvaćati?'' odgovorim ja pokušavajući ga navuć na fajt.

''Koja djeca?'' upitaju me Kuff i Mislav istovremeno.

''Nije bitno.''

''A jesi orginalan, ajme. Nemaš blage kolko si stvari dosad pokrao. Em pande, em, ma neznam, sve.'' kaže Čumi.

''Pa? Ovo je moj ep, nema veze s tobom. Ti si tu samo, ovako, da te sredimo i-''

Kuffner me opali rukom po glavi i kaže mi da ne otkrivam daljni scenarij. Kako nisam imao ništa pametno za odgovoriti, samo sam se pripremio za bitku. No Mislav je iskoračio te stao ispred mene, buljeći o mene kao patuljačke falange.

''Er, bam-bam?'' zapitam

''Ne budalo. Ovo je jedna od onih dramatičnih scena u kojima se netko žrtvuje za dobrobit cijele skupine.'' odbrusi mi Mislav.

''Pa Kuff, što prije nisi rekao? Ajmo Miki, pokažimo mu naše umijeće talijanskog jiu-jitsa.'' odgovorim ja i već polagano krenem, Kuffner me opali ponovno po glavi.

''Kaj?'' jauknem

''Pa ja se žrtvujem.'' Mislav zbunjeno kaže.

''Ah, ok onda. Pazi se. I da. Čuvaj se one vatrene kugle.'' kažem i dam šturu.

''Drž se mali.'' ohrabri ga Kuffner te da šturu zamnom.

''Ma koja vatrena ku- BUUUUUUM!'' krene Mislav no spriječi ga Čumandrina vatrena kugla.

Malo dalje

Kuffner i ja dođosmo do Save. Ugledasmo čamac koji je imao ogroman mlazni pogon. Do njega je stajao patuljak i glancao drvo. To je bio naš prijevoz do Laponije.

''I TO će nas dovesti do Laponije?'' skeptično će Kuffner.

''Pa da, taj patuljak je izgradio veliki Utrinjski bedem, a bogami i moju palaču.'' odgovorim.

''Zato sve i je u ruševnom stanju.''

Zakolutam očima te krenemo prema patuljku.

''Hoj, ti tamo!'' uzviknem.

Ništa.

''Er, gospodine?''

Muk.

''Daj da ja probam.'' odgurne me Kuffner. ''Sven, imaš još onog pršuta?''

Na to se patuljak okrenuo.

''Pršut? Tko je ovdje spomenuo ime velikog zla koje je gotovo dovelo patuljke do samouništenja?'' živčano će on.

Patuljak je bio oko 160 cm visok, širokih ramena, ćelave glave, i duge crne brade.

''Ja.'' odgovori Kuffner.

''Ti.''glupo će patuljak.

''On.'' kažem ja.

''Mali cvergl koji je nastao pretjeranom konzumacijom nedozvoljenih sredstava koje autor nije koristio.'' kaže mali cvergl koji je nastao pretjeranom konzumacijom nedozvoljenih sredstava koje autor nije koristio.

''Dinjica.'' kaže Leo.

Patuljak se nakašljao i mrko pogledao Kuffnera, onda mrko pogledao mene. Mi smo mrko gledali njega. Dakle, on mrko gleda Kuffnera, ja mrko gledam njega, kuffner mrko gleda njega, mi se mrko gledamo.

''Rješit ćemo ovo kao muškarci, pozivam te na drevno pravilo Hašak-čsat-nrglakadaža!''izdere se patuljak, popraćen dramatičnom glazbom.

''Na hrvatskom?'' zapitamo ga.

''Kamen-škare papir.''

''Aaaahaaaa...tko će ga?'' zapitam.

''Ma ja ću.'' kaže Kuffner iziritirano.

Tri sekunda kasnije patuljak je pognuo glavu i pustio nas na čamac.

''Nepošteno...''jadikovao je.''Ne postoji znak za atomsku bombu koji sve pobijeđuje.''

''Kod nas da.'' kaže Kuff.

Sjednusmo, te se zavezasmo pojasima.

''Držte se!'' povikne patuljak te aktivira pogon.

Odjednom smo jurili Savom tolikom brzinom da mi se čak i Kuffner pridružio u deranju iz petinih žila. Odjednom smo stali.

''Evo nas tu. Laponija.'' kaže patuljak.

Još u šoku izađosmo, te pogledasmo uokolo. Patuljak je tad ispario. Sve je bilo snježno, a sunce se nije ni vidjelo. Hladan je vjetar zapuhao.

''Ok, kako, na koji način Sava teče do jebene Laponije?''zapita Kuff zgađenim glasom.

''Ne želim ni znati. Idemo.''

I krenusmo, prema naprijed, potaknuti samo željom da sjebemo Djeda Mraza.

Nazad u Zapruđu

Mislav je nakon polusatne bitke bio poražen, te je sjedio naslonjen uza zid. Čumandra mu se približavao s nun-čakama, vješto ih vitlajući.

''Sad si gotov mališa.'' započne Čumi.

''Aaaaaahaaaaaaa.'' neartikulirano će Mislav.

I u tom je trentuku nogometna lopta pogodila Čumandru. Bilo je to bezimeno zlo koje ima samo prezime, Zahovič.

A SADA, VREMENSKA PROGNOZA.

Danas će u Utrinama prevladavati hladno vrijeme sa konstantnom naoblakom. Pripazite na zmajeve koji trenutno migriraju prema sjevernijim krajevima, te ako upoznate crnog zmaja koji se odaziva na ime Joško pošaljite ga u tri pizde materine.

11.01.2007. u 01:30 • 15 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< travanj, 2007  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nemoguća Varijanta

Vječna naklapanja u Utrinama, Zapruđu i Središću, mojoj osobnoj Arkadiji. Gdje ćete saznazi sve o Vesni, Bobu, pandi s mlijekom u očima, intergalaktičkom sudu, te koji je smisao postojanja nas bijednih zemljana. Sada imam sanjke Djeda Mraza( duga priča). I kako su me sobovi iznevjerili,zaposlio sam pandu s mlijekom u očima da me vuče.

Ne znam za vas, no moram ponovno otići do Djeda Mraza, ponestalo mi je polarnog svijetla.

Ovdje započinje moja saga, moj ep, moja sunčana strana radijatora, jedna totalno nemoguća varijanta.

Dakle, ja sam.

Sven.

17

IV. Gimnazija

Princ Utrina

Glasnik promukloga glasa

Bas Gitara

Pjesme

Ljevičar

Pipsi

Sunčana strana radijatora

Sanjar

Informirani optimist

Pilot Bez neba

Corto Maltese

San Tropez

Modesty Reverb

Članovi:

mislav/el. gitara/glavni kompozitor/frontmen
sven/bas gitara/songwritter/frontmen
vlatka/mikrofon/dizajner grafički
domagoj/el. gitara
tihomir/bubnjevi
(napomena: nije napisano po važnosti, već kad se tko pridružio bendu ;) )

Akitvnosti:

Samo probe, Mislavovi i moji jammovi, skladanje.
Pobrisao sam par pjesama čijom kvalitetom nisam bio zadovoljan, tako da sada razvijam malo drugačiji način pisanja. I da, bend je poprimio funk/rock štih neki, tako da znate na čemu smo...

kontakti, pitanja, kaj god

modesty_reverb@yahoo.co.uk



Tekstovi pjesama

Do daljneg će biti objavljene pjesme koje su završene, ili koje su približno zavvršene...
(tekst-, glazba-)

the arcadian ark
(sven, miki)

I wish I had a ship
that could sail through the sky,
that would take me away from home,
up and through the clouds,
sail to eternity's end,

all aboard!
set sail to the sky,
to eternity's end,
east of eden
west of the arcadian landing,
sail towards my happy ending,

my arcadian ak
will take me far away,
to the island of neverland,
above the arcadian glades,
sail towards a better day,

the sky seems so surreal,
like this is all a dream,
breaking the final seal,
the ark, my yellow submarine,

I can only hear the sound of angel wings
through the chime of the crystal bells,
in the violet snowstorm,
where the ice lady sings,

all aboard!
set sail to the sky,
to eternity's end,
east of eden,
west of the acadian landing
sail towards my happy ending,

space surfer
(sven,miki)

jel' to shuttle?
jel' to sputnik?
jel' to gagarin il' lajka?
ne, to je svermirski putnik
to je...

space surfer!
pleše kao fred astaire
surfa tamo gdje je vječno sretan,
ma to je space surfer
brz je kao vjetar
i lagan kao junfer,

jednom se zgodom
nasukao na napuštenom planetu,
slao je signale svojom sondom
da dođe vučna služba,
i odvuče ga sa svojim brodom,

on će cijeli svemir spasiti,
krivolovce na zvijezde
spriječiti,
i nadu svemiru vratiti,
dok kozmosom
on luta,
fajta se s borgovima
od jutra
do sutra,
jer to je...

space surfer!
pleše kao fred astaire
surfa tamo gdje je vječno sretan,
ma to je space surfer
brz je kao vjetar
i lagan kao junfer,

pilot bez neba
(sven, mislav)

spuštaš si zastavu
gledaš preko save,
gdje je tvoja penny lane?
da li je ukrala sve tvoje snove?

nikad nam nije bilo bajno
pilotima na zemlji,
nikad nam nije bilo sjajno
pilotima bez neba,

on ne sanja već danima
o tome kako vlada nebom,
kao pilot da leti iznad planina,
onaj koji vlada zagrebom,

u tom bijelom gradu
na srebrnoj rijeci,
gdje su svi tvoji demoni sveci,
a gdje ti sveci pomažu u padu,

ti si pilot bez neba,
surfer nebeskih struja,
uzmi sve ono što ti treba
i pusti da stvari dobiju svoj kraj,

nikad nam nije bilo bajno
pilotima na zemlji,
nikad nam nije bilo sjajno
pilotima bez neba,

Neki dobri blogovi, te nešto malo u mojim prijateljima

Chlaf
Dora
Dora
Kenny
Mickey
The Last Alliance
Tanica

Priča o ljudima

U konačnici, moja inspiracija dolazi od ljudi. Ne u prirodi, snovima, već ljudima. I mislim da par jedinaca zaslužuje da ih spomenem na blogu. Jer ipak, svaki je freak, svaki ima svoju priču, i svaki od njih me drži na životu. Ovo su ljudi koji samnom plove premam boljem danu...

Bruno, moj najstariji prijatelj i krizmani kum. Legenda živa, s kojim se nažalost sve rijeđe viđam. Bili smo nerazdvojni kroz cijeli vrtić i osnovnu, i mislim da ćemo to prijateljstvo obnoviti.

Premijer Mislav, čovjek kojeg poznajem gotovo jednako dugo kao Brunu. Moj brat po krvi, te lead guitar i kompozitor u našem bendu. Karakterno suprotne osobe, koje ujedinjene stvaraju magiju, ili se barem tako nama čini. Prijatelj koji ostaje kroz cijeli život, u to sam sto posto siguran. Kao i ja, on je glasnik promukloga glasa.

General Matija Kuffner, je realna osoba. Govori stvari onako kako stvarno jesu, bez imalo uljepšavanja. Čudim se kako s njim uspijem ostati frend kada se razlikujemo po svemu osim kvartu i ponosu (joj da, i po izboru instrumenta, no on je "malčice" bolji). U stanju donjeti pravu odluku čak i pod paljbom heretika. Također je glasnik promukloga glasa.

Jan, vođa sjevernih plemena je bubnjar Last Alliance-a. Čovjek koji me u stanju najviše nasmijati od svih ljudi. Upoznah ga davno, počeh se družiti s njim tek prije godinu dana. Velika šteta, imamo dosta toga zajedničko, ali i dosta toga da se svađamo. Glasnik je promukloga glasa, jedini koji nije iz Utrina.

Baraba je manijak, lik iz crne kronike, i kaj je najgore, ima vozačku, te planira postati sudac. Bježite glavom bez obzira, jer on se ne zeza. Guru najboljih piva. Biti kroner je postajati kroner.

Tana, anđeo s neonskom aureolom, je kao što samo ime kaže, anđeo, pravi. Cura je nešto najbolje kaj mi se dogodilo, i svaki opis je suvišan. I ne, nije mi to cura, to mi je prijateljica.